Cijene


 

METODOLOŠKA OBJAŠNJENJA

Indeks potrošačkih cijena

 

Definicija

Indeks potrošačkih cijena odražava promjene u razini cijena dobara i usluga koje u tijeku vremena nabavlja, koristi se njima ili ih plaća referentno stanovništvo (privatna kućanstva) radi potrošnje.

 

Namjena

Indeks potrošačkih cijena može imati različite namjene i služiti za mjerenje inflacije, očuvanje vrijednosti kod ugovora s indeksnim klauzulama (npr. za indeksiranje plaća u kolektivnim ugovorima, indeksiranje mirovina i sl.), usporedbu kretanja cijena unutar zemlje između određenih gospodarskih sektora, kao osnova za deflacioniranje pojedinih kategorija nacionalnih računa i drugih statističkih serija te se primjenjuje za analitičke svrhe.

 

Obuhvat

Indeks potrošačkih cijena u Republici Hrvatskoj izračunava se na temelju reprezentativne košarice koju čini oko 890 proizvoda. Svakog mjeseca prikuplja se oko 38 000 cijena na unaprijed definiranu uzorku prodajnih mjesta na devet geografskih lokacija.

Obuhvat stanovništva. Obuhvaćena su ukupna privatna kućanstva na domaćem teritoriju bez obzira na tip naselja u kojem se nalaze, njihovu poziciju u raspodjeli dohotka te njihova etnička i demografska obilježja.

Geografski obuhvat. Ponderi obuhvaćaju cijeli teritorij Republike Hrvatske. Cijene se prikupljaju na devet lokacija (gradova) u zemlji (Zagreb, Slavonski Brod, Osijek, Sisak, Rijeka, Pula, Split, Dubrovnik i Varaždin) odabranih prema kriteriju broja stanovnika i reprezentativnosti za pojedinu jedinicu prema NKPJS-u – 2. razina.

Obuhvat proizvoda. Obuhvaćena su sva dobra i usluge koje kupuje referentno stanovništvo radi finalne potrošnje. Nisu obuhvaćeni imputirana stambena renta, izdaci za igre na sreću i usluge životnog osiguranja. Obuhvat dobara i usluga redovito se revidira kako bi se očuvala reprezentativnost košarice proizvoda s obzirom na ukuse potrošača i njihove navike u smislu kupnje. Proizvodi se obvezatno uključuju u izračunavanje indeksa potrošačkih cijena ako je njihov udio u ukupnim izdacima referentnog stanovništva veći od 1/1 000.

 

Snimanje cijena

Većina cijena prikuplja se lokalno, a centralno se prikupljaju nacionalno homogene cijene. Za proizvode čije se cijene snimaju lokalno, snimatelji dobivaju labave specifikacije i u početku samostalno izabiru konkretan proizvod čiju će cijenu snimiti na prodajnome mjestu. Kako bi se osiguralo da snimatelji iz mjeseca u mjesec snimaju cijene istih proizvoda te kako bi se moglo pratiti koje proizvode izabiru na terenu, snimatelji bilježe i unaprijed definiran skup dodatnih obilježja proizvoda. Takav način snimanja omogućuje praćenje promjene kretanja cijena između dvaju razdoblja, ali ne i usporedbu prosječnih cijena između različitih geografskih lokacija.

Za potrebe indeksa potrošačkih cijena većina cijena snima se jedanput na mjesec, radnim danom (cijene se ne snimaju vikendima i praznicima), i to približno istog dana u mjesecu (između 13. i 23. dana u mjesecu). Dva puta na mjesec snimaju se cijene poljoprivrednih proizvoda koji se prodaju na tržnicama te cijene u zračnome putničkom prijevozu. Cijene goriva za osobne automobile, cijene paket-aranžmana te cijene smještaja u kampovima snimaju se tjedno. Cijene tržišnih najamnina snimaju se tromjesečno, a cijene školskih knjiga i naknada za obrazovanje jedanput na godinu.

 

Ponderi

Ponderi koji se primjenjuju za izračunavanje indeksa potrošačkih cijena odražavaju relativnu važnost odabranih dobara i usluga u ukupnoj potrošnji rezidentnih kućanstava na domaćem teritoriju.

Osnovni izvor podataka za izradu pondera za izračun indeksa potrošačkih cijena jest Anketa o potrošnji kućanstava, koju Državni zavod za statistiku redovito provodi od 1998. Taj izvor podataka nadopunjen je raspoloživim administrativnim podacima. Za izračunavanje indeksa potrošačkih cijena od siječnja 2019. primjenjuju se ponderi koji se temelje na potrošnji kućanstava iz Ankete o potrošnji kućanstava od 2014., preračunani na cijene u prosincu 2018.

 

Klasifikacija

Za klasificiranje proizvoda iz indeksa potrošačkih cijena upotrebljava se Europska klasifikacija osobne potrošnje prema namjeni (ECOICOP).

Izračun indeksa

Izračunavanje indeksa potrošačkih cijena počinje izračunavanjem indeksa elementarnih agregata.

Indeksi elementarnih agregata izračunavaju se kao odnos geometrijskih sredina cijena za svaku geografsku lokaciju. To znači da se cijene proizvoda unutar elementarnog agregata u tekućemu mjesecu stavljaju u odnos s cijenama referentnog razdoblja (prosinac prethodne godine). Iz indeksa elementarnih agregata na razini geografskih lokacija izračunavaju se indeksi elementarnih agregata na nacionalnoj razini primjenom formule za vaganu aritmetičku sredinu.

Indeksi elementarnih agregata na nacionalnoj razini agregiraju se na više razine indeksa primjenom formule Laspeyresova tipa.

Sezonski proizvodi

Pri izračunavanju indeksa za sezonske proizvode primjenjuje se Uredba Komisije (EZ) br. 330/2009 od 22. travnja 2009. (minimalni standardi za sezonske proizvode). 

 

Ostale definicije

Elementarni agregati jesu proizvodi na najnižoj razini agregacije, odnosno proizvodi u svim prodajnim mjestima na jednoj geografskoj lokaciji. Proizvodima iz elementarnog agregata ne može se dodijeliti ponder jer za to ne postoje odgovarajući podaci.

Proizvodi su bilo koja dobra i usluge za potrošnju koja se mogu kupiti; skupni naziv za dobra i usluge.

Dobra su svi proizvodi osim usluga.

Energiju čine električna energija, plin, tekuća i kruta goriva, toplinska energija, goriva i maziva.

Godišnjim indeksom mjere se promjene cijena u tekućemu mjesecu u odnosu na isti mjesec prethodne godine. Ta je mjera osjetljiva na posljednje promjene u razini cijena, ali može biti pod utjecajem jednokratnog učinka u svakome mjesecu.

Dvanaestomjesečnim prosječnim indeksom prevladava se taj učinak stavljanjem u odnos prosjeka posljednjih 12 mjeseci s prosjekom prethodnih 12 mjeseci.