Računi emisija u zrak

METODOLOŠKA OBJAŠNJENJA

 

Pravna i metodološka osnova

Izvor podataka za račune emisija u zrak jesu proračuni Državnog zavoda za statistiku i Agencije za zaštitu okoliša na temelju poslovnih evidencija pravnih osoba iz svih područja NKD-a 2007.

 

Računi emisija u zrak jedan su od nekoliko fizičkih modula Eurostatova programa europskih ekonomskih računa okoliša. Obuhvaćeni su Uredbom (EU-a) br. 691/2011. Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2011. o ekonomskim računima za okoliš.

Eurostatovim ekonomskim računima za okoliš prikupljaju se i prikazuju podaci o fizičkim tijekovima plinovitih tvari ili čestica ("emisije u zrak"). Njima se prikupljaju emisije u zrak u nacionalnom gospodarstvu prema raščlambi ekonomskih djelatnosti kod kojih dolazi do tih emisija (proizvodne djelatnosti poslovnih subjekata i privatnih kućanstava) na način opisan u Europskom sustavu nacionalnih računa (ESA). 

 

Definicije

Emisija u zrak jest fizički tijek plinovitih tvari ili čestica iz gospodarstva (procesa proizvodnje ili potrošnje) u atmosferu koja je dio sustava okoliša. Emisije u zrak obuhvaćaju emisije stakleničkih plinova: CO2, N2O, CH4, HFC, PFC, SF6 te emisije onečišćivača zraka: NOx, SO2, NH3, NMHOS, CO, PM2,5  i PM10

 

Kratice

CH4

metan

CO

ugljikov monoksid

CO2

ugljikov dioksid

ESA

Europski sustav nacionalnih računa

EU

Europska unija

Gg

gigagram (1 gigagram = 1 kilotona, 1 Gg = 1 kt)

HFC

hidrofluorougljikovodik

Mg

megagram (1 megagram = 1 tona, 1 Mg = 1 t)

N2O

didušikov oksid

NH3

amonijak

NKD 2007.

Nacionalna klasifikacija djelatnosti, verzija 2007.

NMHOS

nehlapivi metanski organski spojevi

NOx

dušikov oksid

PFC

perfluorougljikovodik

PM2,5

lebdeće čestice (manje od ili jednake 2,5 mikrona)

PM10

lebdeće čestice (manje od ili jednake 10 mikrona)

SF6

sumporni heksafluorid

SO2

sumporov dioksid

t

tona