Pravosuđe - Punoljetni počinitelji kaznenih djela

 

METODOLOŠKA OBJAŠNJENJA

 

Izvor i metode prikupljanja podataka

 

Na temelju Zakona o službenoj statistici (NN, br. 103/03., 75/09., 59/12. i 12/13.  –  pročišćeni tekst), podaci o kriminalitetu punoljetnih prijavljenih, optuženih i osuđenih osoba prikupljaju se redovitim statističkim istraživanjima koja se koriste sljedećim statističkim izvještajima: Statistički izvještaj za punoljetnu osobu protiv koje je postupak po kaznenoj prijavi i prethodni postupak završen (obrazac SK-1) i Statistički izvještaj za optuženu punoljetnu osobu protiv koje je kazneni postupak pravomoćno završen (obrazac SK-2).

 

Statističke izvještaje ispunjavaju nadležna državna odvjetništva nakon donošenja konačne odluke te županijski i općinski sudovi koji sude u prvom stupnju nakon što je postupak pravomoćno završen. Jedinice promatranja jesu punoljetni počinitelji kaznenih djela.

 

Ako jedna osoba počini nekoliko kaznenih djela (stjecaj), kao glavno djelo uzima se najteže kazneno djelo. Kad nekoliko osoba sudjeluje u počinjenju jednoga kaznenog djela, svaki se sudionik (počinitelj) smatra jedinicom promatranja.

Dana 1. siječnja 2013. stupio je na snagu novi Kazneni zakon (NN, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17.). Navedenim zakonom, osim što su uvedeni novi i preinačeni postojeći opći instituti materijalnoga kaznenog prava, propisan je i novi katalog kaznenih djela.

 

Obuhvat

 

Statističkim istraživanjima obuhvaćeni su svi punoljetni prijavljeni, optuženi i osuđeni počinitelji kaznenih djela radi ispitivanja obujma i rasprostranjenosti kriminaliteta za područje cijele Republike Hrvatske.

 

Definicije

 

Kriminalitet u smislu statističkih istraživanja obuhvaća pojavu od podnošenja prijave za počinjeno kazneno djelo do okončanja postupka od strane državnog odvjetništva, odnosno pravomoćne sudske presude.

 

Punoljetni počinitelji kaznenih djela jesu osobe koje su u vrijeme počinjenja kaznenog djela imale navršenih 18 godina života protiv kojih je postupak po kaznenoj prijavi i prethodni postupak završen te optužene osobe (uključujući osobe protiv kojih se progon poduzima privatnom tužbom) protiv kojih je kazneni postupak pravomoćno završen.

 

Mlađa punoljetna osoba jest osoba koja je u vrijeme počinjenja djela navršila 18, a nije navršila 21 godinu života kojoj sud može izreći odgojnu mjeru posebnih obveza, odgojnu mjeru pojačanog nadzora i kaznu maloljetničkog zatvora, a ako počinitelj u vrijeme suđenja nije navršio 21 godinu života, i odgojnu mjeru upućivanja u disciplinski centar i zavodsku mjeru. Počinitelju koji je u vrijeme suđenja navršio 21 godinu života sud može umjesto maloljetničkog zatvora izreći kaznu zatvora, u granicama koje se primjenjuju za trajanje maloljetničkog zatvora.

 

Prijavljena osoba – poznati počinitelj  jest punoljetni počinitelj kaznenog djela protiv kojeg je postupak po kaznenoj prijavi i prethodni postupak završen odlukom kojom je odbačena prijava, prekinuta istraga, obustavljena istraga ili podnesena optužnica.

 

Prijavljena osoba – nepoznati počinitelj jest, počevši od obradne godine 2015., nepoznata osoba protiv koje je podnesena kaznena prijava državnom odvjetništvu za počinjeno kazneno djelo.

 

Optužena osoba jest punoljetna osoba protiv koje je sudu podnesena optužnica ili privatna tužba, protiv koje je kazneni postupak pravomoćno završen odlukom suda kojom se obustavlja kazneni postupak, optužba odbacuje, donosi oslobađajuća ili odbijajuća presuda, određuje se prisilni smještaj ili liječenje na slobodi za neubrojivu osobu ili se počinitelj proglašava krivim.

Osuđena osoba jest punoljetna osoba proglašena krivom prema kojoj je izrečena kazna ili druga mjera: zatvor, novčana kazna, odgojne mjere, sudska opomena (načelo primjene blažeg zakona) ili se osoba proglašava krivom, a oslobađa od kazne.

 

Počinitelju kaznenog djela sud određuje kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to kazneno djelo. Pritom se uzima u obzir svrha kažnjavanja i sve okolnosti koje su utjecale na to da je kazna manja ili veća. Kazna može biti ublažena i ispod propisanog minimuma za određeno kazneno djelo kad postoje uvjeti za ublažavanje kazne iz članaka 48., 49. i 50. Kaznenog zakona.

 

Kazna zatvora može se izreći samo kao glavna kazna. Kazna zatvora ne može biti kraća od 3 mjeseca ni dulja od 20 godina. Za najteže i najpogibeljnije oblike teških kaznenih djela može se propisati kazna zatvora u trajanju od 21 do 40 godina, a iznimno, ako su počinjena u stjecaju, i pod uvjetima propisanim KZ-om, i do 50 godina (dugotrajni zatvor).

 

Novčana kazna može se izreći kao glavna i sporedna kazna. Propisuje se i izriče u dnevnim iznosima. Novčana kazna ne može biti manja od 30 dnevnih iznosa niti veća od 360 dnevnih iznosa. Za kaznena djela počinjena iz koristoljublja te ona kod kojih je to izričito propisano KZ-om, može se izreći novčana kazna i do 500 dnevnih iznosa.

 

Kazna zatvora do 1 godine i novčana kazna mogu se izreći uvjetno (članak 56. KZ-a) te se neće izvršiti ako osuđenik u roku od 1 godine do 5 godina ne počini novo kazneno djelo.

 

Kazna zatvora u trajanju većemu od 1, a manjemu od 3 godine i novčana kazna mogu biti izrečene djelomično uvjetno. U slučaju kazne zatvora neuvjetovani dio kazne mora iznositi najmanje šest mjeseci, a najviše jednu polovicu izrečene kazne. Neuvjetovani dio novčane kazne ne može iznositi manje od jedne petine ni više od jedne polovice izrečene kazne.

 

Institut sudske opomene nije propisan novim Kaznenim zakonom, ali se može pojaviti kao statistička vrijednost zbog načela primjene blažeg zakona.

 

Kazna maloljetničkog zatvora (članak 24. Zakona o sudovima za mladež) može se izreći za kaznena djela za koja je zakonom propisana kazna zatvora od 3 godine ili teža kazna, a ne može biti kraća od 6 mjeseci ni dulja od 5 godina, a samo iznimno do 10 godina za kaznena djela za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora ili u slučaju stjecaja najmanje dva kaznena djela s propisanom kaznom zatvora duljom od 10 godina.

 

Odgojne mjere propisane su u članku 7. Zakona o sudovima za mladež (NN, br. 84/11., 143/12., 148/13. i 56/15.), a na mlađe punoljetnike primjenjuju se na temelju članka 105.